Ne piši kao što misliš

Svi znamo da se u politici dešavaju razne čudne stvari, ali ono što se desilo u Srbiji ovog leta je neverovatno čak i po balkanskim standardima. Na dugačkom i teškom putovanju Srbije ka demokratiji došlo je do čudnog zaokreta, sa novim zakonom koji se tiče medijske industrije. Novine su sada suočene sa visokim kaznama, a jedini neposredni dobitnici cele priče su – advokati.
Početak mog poslovnog boravka u Srbiji poklopio se sa oštrom javnom debatom o inicijativi vlade da se promeni ključni medijski zakon i da se uvedu kazne visoke i do 20 miliona dinara za klevetu i slične prekršaje. Sloboda medija se odjednom našla u centru pažnje, a obično reformski orijentisana, prozapadna vlada iznenadila je mnoge krstaškim ratom koji je, izgleda, pokrenut nizom izuzetno oštrih naslova na čijem udaru su bili neki ministri, kao i pojedine javne ličnosti, članovi njihovih porodica i poneka estradna zvezda.
Neki od pomenutih naslova jesu izgledali senzacionalistički. Možda su jeftine dnevne novine očajno želele da podignu tiraž tokom mirnih letnjih meseci, možda je neki političar pokušao da oblati protivnika; neke od optužbi za korupciju i malverzacije su verovatno bile istinite, ali u tekstovima nije bilo dokaza. U svakom slučaju, vlada je reagovala radikalno: promenom Zakona o javnom informisanju, omogućavajući tužiteljima da podignu optužnicu protiv bilo kog lista – bez obzira na moguće privatne tužbe – za objavljivanje bilo koje tvrdnje koja ne može biti dokazana na sudu. Kazne su otišle visoko do neba, preteći da zatvore medijske kompanije koje su i inače u ne baš profitabilnom sektoru poslovanja.
Medijska udruženja i većina novinarskih asocijacija u zemlji odmah su podigli glas protiv predloga zakona, pokušavajući da mobilišu javnost kako bi se sačuvala sloboda, teškom mukom izborena posle decenija komunizma i Miloševićeve anarhije.
Direktori medija upozorili su da će promene dovesti do autocenzure, pošto je predlog zakona bio neodređen po pitanju odgovornosti. Novine sada mogu biti kažnjene čak i za prenošenje nečijeg negativnog komentara o nekoj osobi. Jedna od „inovacija“je bila i davanje većeg ovlašćenja sudovima i sudijama da utvrđuju šta jeste, a šta nije kleveta.
Debata je potrajala nekoliko nedelja, uz svakodnevne preokrete.
Početkom avgusta, vlada je malo uzmakla, smanjujući predložene kazne za 50 odsto. Ideja o obaveznom depozitu je takođe napuštena, jer je shvaćeno da bi značila diskriminaciju medijskih kompanija – većina drugih kompanija u državi ne susreće se sa ovakvom obavezom.
Ljiljana Smajlović iz UNS i bivša glavna urednica najstarijih novina u Srbiji, Politike, rekla je da odredbe zakona „ograničavaju slobodu govora“ i da novinari „neće moći da pišu ni o onome što vide sopstvenim očima“. Ona je dodala da će mediji, u strahu od kazni i bankrota, dobro razmisliti čak i objavljivanju mišljenja i ličnih stavova koja bi se mogla protumačiti kao kršenje zakona.
Nekoliko viđenijih urednika, međutim, zaverenički je ćutalo o Zakonu, a privatno podržavalo sve mere koje bi pogodile tabloide.


Miodrag Savić, Međunarodni centar za novinare
Autor je bivši dopisnik AP iz Beograda i glavni urednik Balkanskih poslovnih vesti (BBN)

Tagovi

Povezani tekstovi