Ovde je problem što imate zaprećene visoke kazne za privredni prestup kako firmi tako i uredniku. Odgovornost novinara za privredni prestup je nonsens, nisam čuo da tako nešto bilo gde postoji. Zato i ne možemo da se upoređujemo sa zapadnim zemljama, jer tamo nije poznato postojanje prekršajne odgovornosti kao ni odgovornost za privredni prestup medija, već postoje kazne za krivičnu odgovornost.
Sada za jednu istu informaciju, recimo da je neko označen izvršiocem krivičnog dela, a bez prethodne pravosnažne sudske odluke, mediji mogu da odgovaraju četvorostruko: i prekršajno i za privredni prestup i za naknadu štete, ali i krivično – navodi generalni sekretar Udruženja novinara Srbije Nino Brajović razloge zašto se nisu bavili uporednim podacima iz drugih zemalja.
U pokušaju da domaće kazne uporede sa onima koje mogu da zadese medije u drugim zemljama, poznavaoci ukazuju da su iznosi kazni za klevetu i uvredu jedan od mogućih indikatora.
U Češkoj, recimo, najmanja novčana kazna za medijsku klevetu je 68 evra, a maksimalna je 168.000 evra. Najveća kazna za uvredu i klevetu u Francuskoj iznosi 45.000 evra, a u Nemačkoj nema ograničenja i sud od slučaja do slučaja presuđuje iznos na osnovu svih okolnosti slučaja, pa i finansijske moći novinara.
I u Velikoj Britaniji nema limitiranih iznosa, već i tamo sve zavisi od procene suda.
Nezavisno udruženje novinara Srbije nije do sada analiziralo visinu medijskih kazni u drugim zemljama, ali takvi podaci, po rečima generalnog sekretara NUNS-a Svetozara Rakovića, upravo se prikupljaju.
Prema dosadašnjim saznanjima, Zakon o medijima u Hrvatskoj propisao je milion kuna ili 100.000 evra kazne za vlasnika medija koji recimo u propisanom roku ne prijavi tiraž ili imena vlasnika glasila, a isti iznos platiće i medij koji povredi ugled, dostojanstvo i čast dece i mladih.
Druge kazne su niže i ne prelaze 12.000 evra. U Makedoniji savet za radiodifuziju može da izrekne maksimalnu kaznu za emitere do 4.500 evra, ali ne i da im zabrani rad dok najveća kazna za štampu ne prelazi 2.000 evra. U Jermeniji za medijsku klevetu može se izreći kazna u visini od 100 do 500 minimalnih zarada.
Javna glasila u BiH takođe su obavezna da se pre izlaska prvog broja upišu u registar, a u protivnom preti kazna od pet do deset hiljada dinara. S obzirom na to da je pomenuti zakon donet 1997. godine, sudije preračunavaju vrednost tadašnjih dinara u sadašnju bosanskohercegovačku valutu – konvertibilnu marku, javlja Boro Marić, dopisnik „Politike” iz BiH.
– U bosanskohercegovačkom Zakonu o zaštiti od klevete ne postoji termin „kazna” za novinare, urednike i medijske kuće, koje otkriju identitet maloletnika ili na drugi način ne poštuju pravila profesije. U zakonodavstvu BiH postoji termin „odštetni zahtev”, što znači da novinari, urednici i izdavačke kuće plaćaju odštetu licima o kojima su objavili informaciju – kaže za „Politiku” dr Miroslav Mikeš, advokat iz Banjaluke.
Zakon nije utvrdio granice za odštetu, već o tome odlučuje sud ceneći i materijalno stanje tuženih. U praksi, odštete se kreću od 2.500 do 5.000 evra.
U slovenačkom Zakonu o medijima, Kaznenom zakonu i drugim aktima propisane su i kazne za medije i novinare u slučaju kršenja zakonskih odredbi. Sankcionisanje novinarskih grešaka uglavnom je prepušteno Zakonu o pravu na ispravku kojim slovenačko zakonodavstvo daje mogućnost građanima da po skraćenom postupku isprave netačnosti objavljene u medijima, pa čak i da objave svoje, drugačije mišljenje od onoga koje je objavljeno u novinama, navodi Svetlana Vasović Mekina, dopisnica „Politike” iz Ljubljane.
Posebno se kažnjava izazivanje nacionalnog, verskog ili bilo kog drugog razlikovanja i uvreda pomoću oglasa, a za takav prekršaj izdavač plaća kaznu od 10.500 do 84.000 evra. Izdavač koji je pokrenuo glasilo koje nije upisano u registar može biti kažnjen od 8.400 do 62.500 evra.
Raspon novčanih kazni koje u Crnoj Gori izriču sudovi novinarima urednicima i vlasnicima štampanih i elektronskih medija skoro je nemoguće utvrditi, jer brojni slučajevi potvrđuju dato ne zavisi od vrste novinarske greške i zakona koji je prekršen, već od toga koja je ličnost iz hijerarhije vlasti u nekom tekstu „povređena”,javlja dopisnik „Politike” Novica Đurić.
Najveće iznose crnogorsko sudstvo do sada je „presudilo” u korist premijera Mila Đukanovića u sporu sa dnevnim novinama„Dan” i „Vijesti”.Osnovni sud u Podgorici presudio je da „Vijesti” i direktor lista Željko Ivanović solidarno isplate premijeru Milu Đukanoviću 20.000 evra zbog nanetih duševnih bolova. Đukanović je Ivanovića tužio zbog izjave da iza fizičkog napada na njega u noći proslave godišnjice „Vijesti” „stoji Đukanovićeva biološka i mafijaška porodica”.
Za objavljivanje imena maloletnika, crnogorski Zakon o medijima predvideo je da se novinarima i njihovim kućama izriču novčane kazne od dvadesetostrukog do pedesetostrukog iznosa minimalne zarade u Republici ili od 1.960 do 4.905 evra.
Javna glasila pre početka izlaženja moraju biti upisana u registar, a osnivaču koji to zaboravi preti kazna u visini desetostrukog do tridesetostrukog iznosa minimalne zarade, odnosno od 980 do 2.943evra.
Marija Petrić