Zvuci koji neguju duh prestonice

Radio Beograd se danas može pohvaliti kao jedan od najstarijih radio stanica u Evropi, zavidnim brojem slušalaca, ali i plejadom odličnih novinara koji su sedeli ili su sada za mikrofonom u studiju.


Inženjeri Mihailo Simić i Dobrivoje Petrović emitovali prvi probni koncert. Program koncerta pripremio je tadašnji direktor Beogradske opere Stevan Hristić, a izveli su ga članovi Opere i Drame Narodnog pozorišta. Tog 1. oktobra 1924. emitovanje je počeo i Radio Beč. Program je najpre emitovam tri puta nedeljno, ali je mogao da se čuje u čitavoj Jugoslaviji, a noću čak i inostranstvu. Stanica je ugašena 1. jula 1926., ali je ponovo pokrenuta decembra 1927, a zvanično, 24. marta 1929. godine postao je Akcionarsko društvo i od tada počinje svakodnevno emitovanje. Kraljevina Jugoslavija 1932. godine, uz obavezu prijavljivanja radio prijemnika, uvodi radio – pretplatu.
Nakon okupacije Beograda 1941, Radio Beograd, čiji se signal mogao hvatati širom Evrope, postao je radio stanica nemačkih okupacionih snaga pod imenom „Soldatensender Belgrad“ („Vojnički radio Beograd“). Oficir koji je upravljao stanicom je iz Beča poneo nekoliko ploča sa muzikom radi emitovanja, i među njima je bila tada malo poznata pesma „Lili Marlen“ u izvedbi Lale Andersen, stara dve godine, izdata u svega 700 primeraka. Zbog nedostatka drugih ploča, Radio Beograd je često emitovao ovu pesmu. Pesma je za kratko vreme postala vrlo popularna, uprkos protivljenju nacističkih organa vlasti, prvenstveno Jozefa Gebelsa, nemačkog ministra za propagandu, koji je i naredio prestanak njenog emitovanja, jer je smatrao da deluje destimulativno na vojnike. Nakon toga, u Radio Beograd su počela da pristižu mnogobrojna pisma nemačkih vojnika sa svih strana Evrope, u kojima su molili da se ova balada (a ne vojnički marš, kako mnogi misle) vrati u program. Radio Beograd je vratio pesmu u svoju programsku šemu, i od tada ju je emitovao svake večeri u 21:55.
Nastavak emitovanja programa Radio Beograda je usledio posle oslobođenja, već 10. novembra 1944. godine.
– Danas je veliki jubilej Radio Beograda. Slobodno se može reći da smo jedna od najstarijih stanica u Evropi i to ponosno ističemo. Iako su neke kultne emisije nestale, sačuvali smo “Karavan”, “Kod dva bela goluba” i “Tkanicu”, koje slušaoci obožavaju. Cilj u narednom periodu je da se Radio Beograd što više uklopi u trendove modernog radija i da unapredimo slušanje preko interneta. Počeli smo proces digitalizacije, digitalizovali smo nekoliko studija i deo arhive, proces je u toku i sigurni smo da ćemo u budućnosti i to završiti – priča Slobodan Divjak, direktor Radio Beograda, koji sada posluje u okviru Radio-televizije Srbije i emituje četiri programa: Prvi, Drugi, Treći i Beograd 202.
U Radio Beogradu trenutno je zaposleno 540 ljudi, a Aleksandar Lukić jedan je od novinara koji su ceo svoj radni vek proveli u ovoj medijskoj kući. U Radio Beograd stigao je u jesen 1968. godine, sa samo 23 godine i ostao je do danas. U redakciji Jutarnjeg programa radio je 16 godina, pet je proveo kao novinar noćnog programa, a nakon toga je prešao je u redakciju kulturnog programa.
– Taj prvi dan ulazak u radio izgledao mi je kao da sam ušao u vasionski brod, a ljudi su mi se obraćali jezikom koji je nalik na kineski i koji nikako nisam razumeo. Međutim, imao sam čast da učim od novinarskih doajena, poput Radivoja Markovića. Kad sam ga prvi put video mislio sam da sa njim ne mogu da pričam, da je uobražen. Međutim, uvek mi je nešto dobacivao u prolazu, u hodniku. U nekoliko rečenica mi kaže šta je dobro, šta ne valja, šta da promenim. Veliki majstori kao on, znali su da ta „neformalna predavanja“ najviše znače mladom novinaru. Sećam se njegove priče da novinar stalno uči. Pripremao se on za neku bitnu fudbalsku utakmicu, nekoliko dana, pisao biografije, spisak igrača, mane i vrline timova, a sve to na velikim papirima njegovim „Pelikan“ penkalom koje je obožavao. Međutim, pre utakmice padne velika kiša i sve mu zamrlja. Od tad je pisao grafitnom olovkom – priseća se jedne od lekcija Aleksandar Lukić.
Kad je prešao u redakciju kulture, u studiju je ugostio mnogo poznatih glumaca, pevača i umetnika.
– Dogovorim se jednom sa Zoranom Radmilovićem da mi bude gost. Pripremao sam se danima, zvao u njegov rodni Zaječar, pričao sa njegovim kolegama, prijateljima, čitao biografiju i pripremio desetine pitanja. Dođe Zoran u emisiju i u prvih pola sata na svako pitanje odgovara sa „Da“ i „Ne“. Počnem da gubim živce, vidim da će sve da propadne i pustim muziku. Ponovo krenemo i on počne da priča, opusti se i emisija bude izvanredna. Kad sam ga na kraju pitao što je to uradio, rekao mi je „Želeo sam samo da te testiram, da vidim koliko ćeš izdržati. Dobar si“ – priseća se te emisije Lukić.
Obeležavanje 85 godina Radio Beograda počinje danas u 12 časova u prostorijama u Hilandarskoj 2. Nakon govora o sadašnjosti i budućnosti Radija Beograd, za goste u čuvenoj „Kamenoj sali” biće priređen muzički program, nakon kog sledi skroman koktel.

Tagovi

Povezani tekstovi