Šokantno! Neverovatno! Nećete verovati: Male tajne klikbejt naslova

Ilustracija: Canva
Ilustracija: Canva

Šokantno! Neverovatno! Nećete verovati! Dok je sa jedne strane potpuno jasno zašto se u digitalnim medijima i digitalnom marketingu obilato koriste klikbejt (clickbate) naslovi, sa druge strane imamo konzumente ovakvih vesti koji su uglavnom nesvesni psiholoških mehanizama koji utiču na konzumiranje ovog bezvrednog sadržaja.

 

Klikbejt termin se koristi za opisivanje novinskih naslova koji su dizajnirani tako da privuku pažnju i podstaknu čitaoca da klikne na određeni sadržaj.

 

Postoji nekoliko psiholoških mehanizama koji primoravaju čitaoce da kliknu na klikbejt naslov, čak iako su svesni da neće dobiti informaciju koju su u trenutku proglasili neophodnom.

 

Emocionalna manipulacija je osnovno sredstvo koje koriste dizajneri klikbejt naslova. Emocije igraju važnu ulogu u donošenju odluka i u skladu sa tim naslovi su dizajnirani tako da zastrašuju, naljute ili iznenade čitaoce.

 

Npr. kada bi moj cilj bio da uplašim čitaoce Danas-a, naslov ovog teksta bi glasio: „Klikbejt vam skraćuje život, a da to ne znate! Saznajte kako da izbegnete opasnost klikbejta!“ Ako bih želela da naljutim čitaoce, naslov bi glasio: „Klikbejt je vaš najveći neprijatelj, evo i zašto! Podmeću vam klikbejt i prave vas budalama!“, dok bi za izazivanje emocije iznenađenja koristila: „Neverovatno! Psihološkinja otkrila tajnu klikbejta!“

 

U sva tri slučaja služila bih se emocionalnom manipulacijom sa ciljem da izazovem snažnu emociju koja će naterati čitaoca da otvori link.

 

Osim emocionalne manipulacije, kao važan faktor izdvaja se pojam kognitivne disonance.

 

Pojam kognitivne disonance je uveo Festindžer i odnosi se na emocionalno stanje nelagode koje nastaje usled nedoslednosti stavova ili misli.

 

Dakle, dizajniranjem klikbejt naslova čitaocu se namerno daju nekompletne ili kontradiktorne informacije koje u njemu izazivaju nelagodu i informacijski jaz, koji mogu biti razrešeni jednostavnim klikom na naslov.

 

Kao sledeći faktor, strah od propuštanja (FOMO) koji se odnosi na snažan strah da drugi doživljavaju intenzivna i prijatna iskustva iz kojih smo mi isključeni. Ovaj strah je povezan i sa prekomernom upotrebom društvenih mreža.

 

U strahu da ćemo biti socijalno isključeni ako ne dođemo do značajnih informacija koje su na samo jedan klik od nas, mi klikćemo na naslove ne bismo li prvi bili upoznati sa ekskluzivnim vestima.

 

Postoji još dosta mehanizama koji stoje iza ovog fenomena, a u psihoterapijskom kontekstu su to svakako iracionalna uverenja, poput niske frustracione tolerancije i apsolutističkih zahteva.

 

Međutim, mnogo je značajnije reći zašto je važno za nas da se odupremo klikbejt naslovu, iako je to nekada zaista teško. Naime, čak i akademski radovi pribegavaju korišćenju klikbejt naslova, kako bi postigli veću čitanost.

 

Međutim, za razliku od akademskih radova koji nude vrednost, postavlja se pitanje koju vrednost dobijaju čitaoci portala kada kliknu na klikbejt vest?

 

Običan čitalac je stavljen u poziciju Skinerove mačke u kavezu, koja uporno stiska polugu, ali za razliku od nje čitalac ne dolazi do potkrepljenja.

 

Potkrepljenje dobijaju dizajneri klikbejta u vidu klikova i plaćenog oglašavanja.

 

Kako bih izbegla katastrofiziranje, reći ću još samo da čitalac jedino šta gubi jeste vreme. Kako bih podstakla katastrofiziranje, dodala bih činjenicu da je vreme ograničeni resurs.

 

Uz to, evo i pouzdanog predloga kako da izbegnete klikbejt naslove: Ograničite svoju potrebu za informisanjem tako što ćete kupovati novine u papirnoj formi i odredite svoje vreme i mesto za informisanje.

 

Ionako ništa bitno nećete propustiti, a dobićete strukturisanije i efikasnije provedeno vreme.

 

A, ako vas neki autor iznervira, uvek možete hemijskom da mu docrtate rogove ili brkove, kao u dobra stara vremena…

 

Autorka je psihološkinja i osnivačica Centra za psihološku podršku, psihoterapiju i edukaciju „Psiho ludens“

 

https://www.psiholudens.org/

 

Izvor: Danas

Tagovi

Povezani tekstovi