Kad gazda pozove

Rade Stanić, donedavni glavni urednik nedeljnika „Evropa”, pre neki dan obavestio je javnost da je dobio otkaz zbog teksta „Zatvori Terzića, hvataj Jovanovića”, u kome je spomenut Vladimir Popović Beba, bivši šef vladinog Biroa za komunikacije.


U tekstu je pisalo da tužilaštvo od Radeta Terzića očekuje da Popovića označi kao čoveka koji je „formirao paralelnu vlast sa podzemljem i uticao na puštanje ’zemunaca’.”


Stanić tvrdi da je njegovu smenu zapravo tražila Biljana Kovačević-Vučo, predsednica Komiteta pravnika za ljudska prava (Jukom), ali i pravni zastupnik Popovića. Kompanija „Njuzpres” u vlasništvu biznismena Filipa Ceptera, koja izdaje pomenuti nedeljnik, negira da je Stanić otpušten, ali ne poriče da je smenjen sa uredničkog mesta.


U novinarskim krugovima ovakav potez je izazvao zabrinutost, ali i podsetio da ono što je u nekim ranijim vremenima bila praksa političkih komesara – da urednike (ali i druge) smenjuju preko noći – sada kao da postaje manir novih medijskih vlasnika.


– Za razliku od kolege Stanića, ja ne radim ni za jednog gazdu iz Srbije, već u izdavačkoj kući koja se bavi samo izdavanjem novina i gde su odnosi potpuno drugačije uređeni. Ja mogu da budem smenjen, ako ne radim dobro ili ako tiraž novina opada, ali me niko ne može smeniti zato što se ne sviđam ovom ili onom ili zato što smo objavili neki tekst. To u našoj firmi nije moguće, jer smo drugačije organizovani, a pre svega zbog toga što je ovo izdavačka kuća – kaže Veselin Simonović, glavni urednik lista „Blic”.


To što se desilo Staniću ocenjuje kao „neprimereno za profesiju”. „Kada radite za nekoga ko nije izdavač, odnosno kome izdavanje novina nije osnovna delatnost, već je kupio novine iz nekih drugih razloga, onda možete i da očekujete da vam takav gazda ograničava profesionalne novinarske mogućnosti. Toga morate biti svesni od početka i ja sebe ne bih nikada doveo u situaciju da radim za gazdu kome izdavanje novina nije osnovna delatnost. Međutim, ako na to pristanete, onda ste pristali da vam se tako nešto desi, a što ja naravno osuđujem iz sve snage.”


Za razliku od njega, Dragan Vučićević, zamenik glavnog urednika „Presa”, smatra da u ovom slučaju „problem nije u tajkunima u medijskom prostoru, već u Biljani Kovačević-Vučo koja namerava da bude glavni i odgovorni urednik Srbije”.


– Stanić je u pravu, ona je stručnjak za stvaranje afera i namestila je čoveku otkaz, jer hoće da bude glavni i odgovorni urednik Srbije. Mi novinari trebalo bi da je u tome sprečimo tako što će je mediji ignorisati. Naš list o njoj ništa ne piše, niti je spominjemo.


Predsednica Jukoma, međutim, dovodi se u vezu sa još jednim skorašnjim slučajem, koji, srećom, nije imao isti epilog.


– Ta priča o kolegi Staniću meni zvuči poznato. Pre nešto više od mesec dana ista gospođa je tražila i moju smenu, pretpostavljam iz nekih sličnih razloga. I tada je pominjala svoje štićenike, koji su, kao i ona, bili nezadovoljni RTS-om zbog toga što nije hteo da objavi odgovor jednog od njih, inače pun uvredljivih sadržaja, a i nije se odnosio na ono što navodno demantuje. Istoj gospođi to je bio povod da zatraži moju smenu, jer sam navodno zloupotrebio položaj urednika Informativnog programa. Pismo s tim zahtevom poslala je na brojne adrese, pa i Upravnom odboru RTS-a, Radiodifuznoj agenciji, čak i OEBS-u koji nikad nije postavljao ni smenjivao glavne urednike. UO RTS je odbio da raspravlja o svemu tome i zaključio da ja profesionalno obavljam svoj posao, ali kolega Stanić očito nije bio te sreće pošto on ima privatnog gazdu – navodi svoje skorašnje iskustvo Nenad Stefanović, glavni urednik Informativnog programa RTS-a .


Utisak je, kako kaže, da „ovde ima nekoliko centara moći koji pokušavaju da obavljaju funkciju nekadašnjih partijskih sekretara zaduženih za informisanje i sebi daju za pravo da malo-malo pa traže smene glavnih urednika ako im se neki tekst ili komentar ne svidi”. Iako u javnosti vlada uverenje da pritisci na medije stižu iz struktura vlasti, Stefanović kaže da se ne mogu upoređivati sa onima koji stižu iz takozvanih neformalnih centara moći i pokušavaju informativni program javnog servisa da oblikuju po svojim merilima.


Može li profesija da se odbrani od ovakvih pritisaka, bilo da ih praktikuju nove medijske gazde i drugi centri moći?


– Nezavisno udruženje novinara Srbije nastalo je 1994. godine, ne samo zbog ideološkog neslaganja sa tadašnjim režimom, već pre svega radi potrebe da se zaštite novinari koji su u to vreme dobijali brojne otkaze, jer nisu odgovarali politici Slobodana Miloševića. I tada, kao i danas, NUNS je uvek branio profesiju i prava novinara na rad. Duboko smo protiv toga da neko, pa makar bio i vlasnik medija, smatra da ima pravo da otkaz daje preko telefona. U procesu privatizacije biće sve više privatnih vlasnika medija, ali i oni moraju da poštuju našu profesiju i elementarna prava novinara koja proističu iz radnog odnosa. Slučaj urednika „Evrope” daje loš primer za privatizaciju, a NUNS će sa svoje strane uraditi sve da zaštiti svakog novinara – napominje Nada Gaće, predsednica NUNS-a.


Marija Petrić

Tagovi

Povezani tekstovi