Mlekadžija, Politika ili „treći čovek”

Ko će postati vlasnik NIN-a? Mlekadžija, Politika AD ili „treći čovek”? Ko će ga uređivati – kabinet premijera, predsednika, „plavog” ili „žutog” podobnog tajkuna, ili će najugledniji i najstariji politički nedeljnik u Srbiji ipak uspostaviti kakav-takav uređivački balans između interesa javnosti, uticaja dve najveće stranke vladajuće koalicije i pozicija krupnog biznisa.
Otkazana aukcija za prodaju NIN-a, koja je trebalo da se održi juče, izazvala je oprečne stavove unutar redakcije, koja se svrstala u najmanje dva suprotstavljena bloka.


Na jednoj strani je glavni urednik Slobodan Reljić s delom saradnika, dok su na drugoj strani, navodno, 24 od 37 zaposlenih, kako tvrdi njihov neformalni predstavnik urednik Dragan Jovanović. On je predsedavao sastanku na kojem su 24 zaposlena izrazila želju da naprave konzorcijum sa uspešnim biznismenom iz Šapca Miroslavom Bogićevićem, koji je u beogradskim novinarskim krugovima stekao nadimak „mlekadžija”. Bogićević je, inače, jedan od najvećih kupaca šabačkih preduzeća. Vlasnik je ondašnje „Mlekare” i preduzeća „Farmakom MB”, a pre nego što je postao „tajkun”, u Šapcu je bio poznat kao vlasnik jedne apoteke. Jovanović je pre nekoliko dana potpisao pismo javnosti u kojem zaposleni u NIN-u izražavaju nezadovoljstvo načinom na koji je otkazana aukcija za prodaju ovog magazina. Do toga je došlo posle sugestije direktora Politike AD Zorana Vacića, koji je najavio želju da kuća na čijem je čelu, a u čijem je posedu već 10 odsto akcija nedeljnika, učestvuje u privatizaciji, odnosno da postane vlasnik NIN-a. Međutim, Srboljub Bogdanović, član Upravnog odbora NIN-a, tvrdi da je broj od 24 zaposlena u NIN-u dobijen tako što su se kolege izjašnjavale s kim bi mogle da uđu u konzorcijum bez obzira na to da li se NIN prodaje putem tendera ili aukcije. Jer, konzorcijum može učestvovati i na aukciji, i na tenderu.


Bitka za privatizaciju NIN-a tek je, dakle, počela. Agencija za privatizaciju odustala je od prvobitne odluke o aukcijskoj prodaji i odlučila se za tender. Tome se protivi Jovanovićeva grupa u redakciji, jer zagovornici aukcijske prodaje tvrde da će, „tenderisanjem”, NIN dospeti u ruke „podobnih vlasnika”.


Postavlja se, međutim, pitanje kakav bi mogao biti motiv novinara da se opredele za model aukcije, gde može da se prijaviti i pobedi kandidat s najvećom vrećom novca (a iza takvog kupca se mogu kriti i različiti centri moći), u odnosu na tender – način prodaje pri kome redakcija može da odredi kriterijume za potencijalne kupce (recimo, da ih obaveže da poštuju tradiciju, ugled medija, kao i prava zaposlenih ili da utvrdi kojom vrstom delatnosti mora da se bavi kupac).


Iako ukazuje da bi najmanje želeo da privatizacija NIN-a postane deo političke utakmice između DS-a i DSS-a, glavni urednik NIN-a Slobodan Reljić, koji je na toj poziciji pet godina, kaže da do toga zaista može doći.


On, takođe, negira da je uređivački tim NIN-a „glasilo”  DSS-a, iako je to česta primedba među pristalicama dela nevladinog sektora.


Reljić kaže da je sada u redakciji stvorena atmosfera: ili si za konzorcijum, ili si „mrtav”.


– Pismo koje se pojavljuje u javnosti je delo grupe zaposlenih, i to ne većine, već sedamnaestorice njih, koji misle da je za NIN najbolje rešenje da ih kupi čovek iz Šapca – kaže Reljić, koji smatra da je tender bolja opcija za prodaju NIN-a. On veruje da bi se na tenderu, koji ima mnogo strože uslove, javili potencijalni kupci koji bi mnogo ubedljivije garantovali da će NIN ostati natpartijski.


Glavni urednik izražava čuđenje da je aukcija odjednom postala popularna kad je reč o prodaji NIN-a.


Dragan Jovanović, međutim, kaže da je Bogićević kad je došao u redakciju NIN-a, nastupio vrlo korektno:


– Kupujem firme samo tamo gde me ljudi hoće!


Prema rečima Jovanovića, Bogićević je tada ponudio novinarima NIN-a da pregledaju njegove poslovne knjige, kako bi se uverili da je reč o čistom novcu. Takođe im je rekao da je njegova soba pretrpana starim brojevima NIN-a, a neki pominju i da je obećao kupovinu 20 automobila za redakciju. 


Bogićevića, međutim, neki novinarski krugovi povezuju s Demokratskom strankom i njenim potpredsednikom Dušanom Petrovićem – obojica su iz Šapca.


Kako je Vladislava Ratković, predsednica Upravnog odbora NIN-a, koja, inače, zagovara aukcijsku prodaju, majka Jovana Ratkovića, savetnika predsednika Borisa Tadića zaduženog za odnose sa Evropskom unijom i NATO-om, izvedena je računica da bi konzorcijum ninovaca i Bogićevića odgovarao interesima DS-a i predstavljao najavu izmene uređivačke koncepcije.
Novinar NIN-a Dragan Bujošević, međutim, tvrdi da mu je Dušan Petrović u više navrata rekao da DS ne stoji iza aukcijske prodaje NIN-a i podseća da se privatizacija NIN-a odlaže tokom vlade Vojislava Koštunice, kako bi se pronašao model po kojem bi nedeljnik bio neka vrsta zadužbine pod patronatom vlade ili javnih preduzeća.


Bujošević pretpostavlja da su poseta glavnog urednika i njegovog zamenika Koštunici i njegovom šefu kabineta Aleksandru Nikitoviću, kao i Vacićeva inicijativa da NIN ode na tender, zajednički planirane akcije. Ovaj novinar je sklon mišljenju da se privatizacija NIN-a pretvara u političko pitanje i utakmicu dve najveće stranke takozvanog demokratskog bloka.


Generalni direktor Politike AD Zoran Vacić, međutim, odlučno odbija da se iza namere Politike AD da kupi NIN krije želja za političkim uticajem DSS-a. 


– Ako bi Politika AD postala vlasnik NIN-a, on bi u potpunosti sačuvao nezavisnost. Mi bismo ga modernizovali i sačuvali njegov dosadašnji koncept budući da se pokazao uspešnim. Smatram da NIN treba da bude privatizovan na osnovu tendera, jer se preko aukcijske prodaje mogu javiti kupci koji će zastupati interese političkih partija, ili tajkuni, kako bi konstantnim pritiscima na vladu, ma kako ona bila sastavljena, sprovodili svoje interese. Na aukcijskoj prodaji se takođe mogu javiti i ljudi koji se nazivaju kontroverznim biznismenima. Međutim, Agencija za privatizaciju će odlučiti da li će NIN biti privatizovan na aukciji ili tenderu, a bez obzira na to da li su zaposleni u NIN-u napravili konzorcijum i što postoji volja vladajućih struktura u Srbiji da se poštuje volja većine u redakciji, na kraju će NIN ipak kupiti onaj ko da najviše novca – kaže Vacić.


O privatizaciji NIN-a raspravljalo se i u vladi premijera Đinđića, kada je pokojni premijer u dva navrata razmišljao o mogućem kupcu, a sadašnji premijer je, navodno, Reljiću i njegovom zameniku rekao da će vlada poštovati većinsku volju redakcije što je i preneto zaposlenima na sastanku. Pre najave aukcijske prodaje biznismenu iz Šapca, nekoliko velikih igrača je razmišljalo da kupi najuticajniji srpski nedeljnik. Pominjao se Milorad Mišković, ali vlasnik Delte nije poslao eksplicitnu ponudu, dok je izaslanik najbogatijeg Srbina Filipa Ceptera razgovarao sa čelnicima NIN-a, ali bez rezultata. Cepter je, inače, vlasnik nedeljnika „Evropa”, čiji je urednik Rade Stanić nedavno smenjen sa mesta „glodura”, jer je, navodno, to od Ceptera tražila Biljana Kovačević Vučo. Cepterovi predstavnici u Beogradu su to odlučno demantovali.



Aleksandar Apostolovski

Tagovi

Povezani tekstovi