Nema zlata bez Zlatoja

Za tih pola veka sarađivao je s mnogim redakcijama, izveštavao za pisane i elektronske medije, kako sa najmanjih, lokalnih takmičenja, tako i sa najvećih svetskih smotri u vaterpolu, plivanju, atletici, fudbalu… Najduže je pisao za „Dnevnik”, gde i sada šalje izveštaje sa sportskih terena u Novom Bečeju i okolini.
Sport je moj život, a sve ostale aktivnosti su – poglavlja. To su, između ostalih, advokatura, poljoprivreda, fotoreporterstvo, literatura, film, dobra evergrin muzika – priča Marić. Još 1959. godine kao brucoš na Pravnom fakultetu u Beogradu postao je dopisnik beogradskog „Sporta” iz Novog Bečeja i Bečeja. – Moji prvi tekstovi objavljeni te godine, bili su svojevrsne razglednice sportskih prilika u ova dva grada, koji do tada nisu imali svoje mesto na stranicama „Sporta” – kaže Marić.
Imao je priliku da izveštava s jednog izuzetnog sportskog događaja iz Londona 1963, u vreme kada je odigrana istorijska fudbalska utakmica izmeđ u Engleske i reprezentacije „ostatka sveta”, kako su je Englezi nazvali, a za koju su po jedno poluvreme branili legendarni Rus Lav Jašin i naš Milutin Šoškić. Bio je to prvi nastup reprezentacije sveta u istoriji fudbala. Mada nije nikada bio profesionalni novinar, Zlatoje Marić je dugo bio i uz našu vaterpolo reprezentaciju.
– Izveštavao sam i sa Svetsko prvenstvo u Pertu. Debi na ovako velikom takmičenju bio je više nego uspešan, bio sam specijalni izveštač „Politike, „Sportskog Žurnala”, novosadskog „Dnevnika” i još nekih redakcija, a Jugoslavija je osvojila titulu svetskog prvaka. U takvoj atmosferi bilo je lepo i lako izveš tavati – seća se Marić.

Tagovi

Povezani tekstovi