Obećanja odneo Dunav

Iako je od formiranja zajedničkog preduzeća „Dnevnik Vojvodina pres“ prošlo više od šest godina, nemački VAC nije ispunio većinu ugovorom preuzetih obaveza, a istoimeni list je toliko urušen da je Vojvodina ostala bez jednog nekada ozbiljnog, isplativog i veoma respektabilnog brenda.
Ovako, u najkraćem, sve ono što se u novosadskom „Dnevniku“ dešavalo od 22. oktobra 2003. kada je nemačka medijska kuća preuzela jedini vojvođanski dnevni list na srpskom jeziku, ocenjuje potpredsednik Vlade Vojvodine i pokrajinski sekretar za informacije Ana Tomanova-Makanova.
– Tek u oktobru prošle godine, kada je pritisak radnika „Dnevnik holdinga“, inače vlasnika samo 45 odsto akcija „Dnevnik Vojvodina presa“ koji izdaje list „Dnevnik“, postao nepodnošljiv, došli smo do ugovora koji je sa Nemcima potpisan – dodaje Tomanova-Makanova. – On vrvi od nepreciznosti i nedorečenosti i, nažalost, VAC-u ostavlja mogućnost da gotovo sve tumači kako mu odgovara.
Uprkos tome, neke od obaveza Nemaca su, nastavlja ona, ipak jasno definisane, ali nisu i ispunjene. Među njima su najvažnije tri: ustupanje jedne savremene štamparske mašine vredne četiri miliona evra, izgradnja potpuno nove štamparije i, najzad, investiranje tri miliona evra u socijalni program.
– Od te tri obaveze samo je treća ispunjena i to polovično. VAC je, naime, za socijalni program za ceo „Dnevnik holding“ isplatio milion i po evra – kaže Tomanova-Makanova. – A kad je o samom listu reč, „Dnevnik“ je nekada imao tiraž i od 120.000 primeraka. U trenutku kada ga je VAC preuzeo, tiraž je bio 24.000, a danas je tri puta manji!
Prema rečima Steve Tomina, predsednika sindikata „Dnevnik holdinga“ u čijem vlasništvu su, posle formiranja „Dnevnik Vojvodina presa“ ostali samo zgrada u kojoj su obe firme smeštene i zastarela štamparija, a čijih više od 400 radnika platu ne prima već mesecima, ukupna vrednost obaveza koje je VAC preuzeo 2003. iznosila je 14,5 miliona evra.
– Isplaćeno je 1,5 miliona za socijalni program i 2,7 miliona evra za poravnavanje dugova, koje je kuća tada imala. Posebno teško nam pada to što nije izgrađena nova štamparija, jer je, po ugovoru, ona trebalo da preuzme 80 do 100 radnika sadašnje, koji bi bili trajno zbrinuti – dodaje Tomin.
Generalni direktor „Dnevnik Vojvodina presa“ Dušan Vlaović, koji u tom preduzeću zastupa VAC, potvrđuje da su dosadašnja ulaganja te kompanije bila svega 4,2 miliona evra, a izostanak ispunjenja ostalih obaveza objašnjava – ekonomskim razlozima.
– Mnogo štošta je 2003. dogovoreno. To je bio rezultat tadašnje gromoglasne priče kako će Srbija investiciono eksplodirati, a već 2007. biti u EU – kaže on. – Mašina koja se pominje u ugovoru je izuzetno skupa, jer je predviđena za milionske tiraže, ali se brzo shvatilo da bi njeno instaliranje ovde bilo neisplativo.
Umesto nje je, dodaje Vlaović, u Novi Sad dopremljena druga mašina, za tiraže od 100.000 do 150.000 primeraka koja još stoji u jednom magacinu, a neisplativost je bila razlog da se ne gradi ni nova štamparija. On, istovremeno, poriče da štampani tiraž lista pao na 10.000, a prodati na svega 7.000 primeraka.
– Najpre, nije tačno da je „Dnevnik“ ikada imao tiraž od 120.00 primeraka. Današnji tiraž je, naravno, poslovna tajna, ali je bar dva puta veći od onog kojim se manipuliše – kaže Vlaović

Tagovi

Povezani tekstovi