ENIzbor Dunje Mijatović podržali su predstavnici svih 56 država članica ove međunarodne organizacije. Prvi intervju medijima u Srbiji posle postavljenja Dunja Mijatović dala je agenciji Beta. Intervju je u agencijskoj verziji obraljen 5. aprila, a uz saglasnost agencije Beta objavljujemo intervju u celini.
U prilogu je i nominacijsko obraćenje Dunje MIjatović na srpskom i engleskom, kao i njena biografija objavljena u listu Danas u rubrici
Ličnosti. Možete li nam dati generalnu ocenu o medijskoj sceni u zemljama OEBS-a, sa posebnim osvrtom na zemlje bivše SFRJ čiji su mediji dugo bili u direktnoj službi ratnih politika svojih zemalja?
MIJATOVIĆ: Smatram da se u posljednjih nekoliko godina stanje
generalno pogoršalo. Prije svega bih se osvrnula na učestale primere gušenja slobodne reči u vidu fizičkih napada na novinare širom regije.
Izuzetak, nažalost, nisu ni države bivše SFRJ. Tu je i dalje prisutan
govor mržnje. Opšte je poznato da su mediji odigrali značajnu ulogu u podsticanju mržnje, nasilja i etničkog čišćenja. Još se osećaju
posledice neodgovornog javnog diskursa koji su podsticale vlade i
političari koji potpuno dominiraju medijima „svog naroda“.
Ocenite stanje na medijskoj sceni Srbije, posebno posle
prošlogodišnjeg usvajanja rigidnih zakonskih izmena kojima je znatno pooštrena kaznena politika za profesionalne i privredne prestupe?
MIJATOVIĆ : U ovom trenutku ne mogu davati ocjenu medijske situacije u Srbiji ali svakako mogu naglasiti da su krivična gonjenja u vezi sa klevetom i zatvorske kazne za novinare generalno jedan od problema sa kojima se Ured za slobodu medija suočava i koji će biti među njegovim prioritetima i u budućnosti.
Čvrsto verujem da novinari trebaju imati punu slobodu da objavljuju
sve što je u javnom interesu, bez straha od cenzure, kao i da im
zakonodavni i regulatorni okvir to treba i mora omogućiti.
Novinarstvo treba biti oslobođeno od pošasti autocenzure.
U kojoj meri interesi politike i krupnog kapitala (razlicitog porekla)
oblikuju medije? Misim i na uređivacku politiku i na sadrzinu i
napokon na ekonomsku održivost.
MIJATOVIĆ: Ambivalenost društva u mnogim segmentima, prije svega
političkom i ekonomskom, koja dolazi kao posledica tranzicionog
procesa jedan je od ključnih indikatora promena u društvu, bilo da su one pozitivne ili negativne.
Političari će uvek i u svakom društvu pokušavati na bilo koje načine
da utiču na medije i njihovu orijentaciju. Čini se da je danas
nemoguće ostati na vlasti bez podrške medija. Sa druge strane,
vlasnici koriste svoje medije za promociju i širenje sopstvenih
političkih mišljenja.
Odgovor na pitanje ko je vlasnik medija istovremeno nam govori i u
čijim je rukama vlast. Vlasnici medija su u položaju da utiču na
sadržaj medija, a sama činjenica da se oni mogu odlučiti da taj uticaj
upotrebe, opravdava postojanje određenih ograničenja. Njihovi motivi
mogu biti politički, ideološki, lični ili komercijalni – ishod je
isti. Sadržaj medija diktiraju medijski vlasnici.
U ovom kontekstu, veliku odgovornost u obavljanju svog posla na
profesionalan način snose i sami mediji. Naime, često su vlasnici, te
sam menadžment medija ti koji stvaraju okruženje u kojem se novinari
ne osećaju zaštićeno, nisu adekvatno plaćeni za svoj rad i prepušteni
su samima sebi.
Neretko su to i sami novinari koji očitim preferiranjem jedne
političke opcije sami krše osnovne postulate profesionalnog,
nezavisnog i slobodnog novinarstva i kompromituju svoju struku.
Opšta negativna političko-ekonomska situacija koja se reflektuje na
celokupno društvo itekako je doprinela stvaranju sve lošije situacije
po pitanju slobode medija. Primetno je da se sve manje poštuje uloga
koje mediji imaju u svakom društvu i ignoriše činjenica da obavljanje
javne funkcije podrazumeva odgovornost prema javnosti i
transparentnost u radu koja se ogleda i u omogućavanju pristupa
medijima da neometano izvještavaju o njihovom radu i obavljanju javne
funkcije koja im je poverena.
Još jedan vid ugrožavanja medijskih sloboda u kojoj sami novinari
imaju veliku ulogu je samocenzura, odnosno kretanje linijom manjeg
otpora prilikom biranja tema i ličnosti o kojima će se izvještavati,
pri čemu veliku ulogu igra nedostatak mehanizama zaštite, te atmosfera
nesigurnosti i stalnih pretnji.
Svetska ekonomska kriza ove godine još jače pogađa medije nego
prethodne, posebno u siromašnijim zemljama, opadaju tiraži i prihodi
od oglašavanja (u Srbiji do 30 odsto u odnosu na isti, već smanjeni
nivo u 2009.). Kako je u tim uslovima moguće očuvati profesionalne
standarde i na koji način OEBS može pomoći medijima i profesionalnim
udruženjima u tome, ali i zaštiti novinara, uključujući i socijalnu
dimenziju?
MIJATOVIĆ: Globalna ekonomska kriza svakako je dodatno poljuljala
stabilnost medija. U današnje vreme kada su sloboda izražavanja i
sloboda medija važnije nego ikad, mnogo je pitanja koje predstavljaju
krupne izazove kada je reč o slobodi govora i slobodi medija, među
kojim su svakako i ovi koji pominjete.
Mnogi mediji se nalaze u izuzetno teškoj i labilnoj poziciji u pogledu
opstanka na sceni. Ured predstavnika za slobodu medija je od svog
nastanka bio jedna od vodećih institucija OEBS-a u oblasti ljudskih
prava, uvek dosledan u obavljanju vredne i ključne uloge.
Posao OEBS predstavnika za slobodu medija je da prati dešavanja na
polju medija u državama članicama OSEB-a, zagovara i promoviše
poštovanje svih principa iza kojih ova organizacija stoji u pogledu
slobode izražavanja i slobode medija.
Konkretno, predstavnik za slobodu medija ima na raspolaganju mehanizme
ranog upozoravanja i ukazivanja na konkretne primere gušenja medijskih
sloboda, kao i javnog osuđivanja istih.
U slučajevima ozbiljnog nepoštovanja načela OEBS-a, predstavnik za
slobodu medija bi trebao delovati tako što bi dao brz odgovor sa više
ođeka u javnosti i trebao bi tražiti direktan kontakt, na odgovarajući
način, uz učešće države sa drugim zainteresovanim stranama, te pronaći
način kako bi problem bio najbrže rešen.
Konačno, ovaj posao podrazumeva i neke veoma konkretne i opipljive
korake, poput pružanja pomoći i zaštite novinarima i medijskim kućama
koje se nalaze pod pretnjom.
Ovo nisu nikakve prazne reči – lično sam se uverila u rezultate ovih
mehanizama nakon što je Ured Predstavnika za slobodu medija
intervenisao u mojoj, ali i u drugim zemljama.
Šta će biti vaši prioriteti u radu?
MIJATOVIĆ: Pored govora mržnje kao, nažalost, i dalje jako
kontroverzne i aktuelne teme, još jedno ključno pitanje koje je
povezano sa slobodom medija i sa kojim će se kao predstavnik za
slobodu medija OSCE nastaviti baviti su stalne pretnje pravnoj i
fizičkoj sigurnosti novinara, direktno nasilje protiv novinara koje
sam već pomenula.
Slobodna misao je uslov za demokratiju. Pravo na reč takođe. Tamo gde
nema demokratije, slobodna misao i riječ je sputana, pa čak i
zabranjena. Istinska sloboda izražavanja i medija ne postoji ni u
jednom društvu sve dok se novinari i borci za ljudska prava moraju
plašiti za svoj život dok rade svoj posao.
Nasilje nije jedini problem; ono s čime se moramo suočiti su i
krivična gonjenja za klevetu, te zatvorske kazne za novinare. Novinari
trebaju imati punu slobodu da objavljuju sve što je u javnom interesu,
bez straha od cenzure.
Kao poseban izazov izdavajam fenomen rastuće koncentracije medijskog
vlasništva jer mislim da isti predstavlja ozbiljnu pretnju slobodi
izražavanja, s obzirom da odluku o tome čiji glas će se čuti zapravo
donose politički i korporacijski lideri.
Na kraju, tu su i izazovi koje predstavljaju nove medijske tehnologije
koje se razvijaju munjevitom brzinom, nastojeći da zadovolje
najrazličitije zahteve potrošača.
Po mom mišljenju, novi mediji će predstavljati najveći izazov Uredu za
slobodu medija u budućnosti. Globalne promene su jedan od izazova koji
nijedno društvo ne može ignorisati. Način na koji se društvo koristi
novim komunikacionim tehnologijama i na koji se odaziva na ekonomsku,
političku i kulturnu globalizaciju odrediće našu budućnost.
Napokon, na koji način ste primili kandidaturu i imenovanje?
MIJATOVIĆ: Izuzetno sam počašćena podrškom i poverenjem koje su mi
dale članice OEBS-a. Ovaj posao je veliki izazov ali je odgovornost
još veća. Nikada nisam odustajala od postavljenjih ciljeva i svoj
mandat ću, između ostalog, posvetiti odbrani principa slobodne riječi
i misli i borbi protiv cenzure bilo koje vrste.
Jelka Jovanović (Beta)
BIOGRAFIJA
Uspeh za BiH
Dunja Mijatović, direktorka Sektora za emitovanje Regulatorne agencije
za komunikacije Bosne i Hercegovine, izabrana je za novog predstavnika
za slobodu medija Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju. Ona
je prva žena izabrana na tu funkciju od njenog ustanovljavanja 1997.
Izbor Dunje Mijatović podržali su predstavnici svih 56 država članica
ove međunarodne organizacije.
– Izuzetno sam počastvovana podrškom i poverenjem koje su mi dale
članice OEBS-a. Ovaj posao je veliki izazov, ali je odgovornost još
veća. Nikada nisam odustajala od postavljenih ciljeva i svoj mandat
ću, između ostalog, posvetiti odbrani principa slobodne reči i misli i
borbi protiv cenzure bilo koje vrste – izjavila je Mijatovićeva za
sarajevsko Oslobođenje.
Svoju funkciju smatra veoma važnom, jer, kako ističe, Kancelarija
predstavnika za slobodu medija OEBS-a je jedina svetska međuvladina
institucija za praćenje stanja slobode medija.
Dunja Mijatović je dužnost u RAK-u BiH obavljala od 2001. Pre toga je
radila u Nezavisnoj komisiji za medije u BiH kao šef Odeljenja za
programske standarde i prigovore. Magistar je evropskih studija i
„vlasnica“ je diploma Univerziteta u Sarajevu, Univerziteta u Bolonji
i Londonske škole za ekonomiju. Magistrirala je na temu „Internet i
sloboda izražavanja“.
Dva puta je birana za zamenicu predsedavajućeg Evropske platforme
regulatornih tela (EPRA), 2003. i 2005. U EPRA je, za sada, učlanjeno
49 regulatornih tela iz 40 zemalja Evrope. Od 2005. Dunja Mijatović je
predsedavala radnoj grupi stručnjaka Saveta Evrope za slobodu
izražavanja i pristup informacijama u vremenu krize (MM-S-IC). U
sklopu CARDS programa u Bosni i Hercegovini vodi projekat koji
finansira Evropska komisija, a čiji je cilj podrška izradi zakonskih
okvira u sektoru komunikacija i njihovom usklađivanju sa pravom EU.
Član je NVO „Vaša prava BiH“.
Mijatovićeva je autor brojnih tekstova na temu medijske regulative,
govora mržnje u medijima, internet komunikacija i slobode izražavanja
u publikacijama u BiH i u inostranstvu. Posle imenovanja na novu
dužnost, nije želela da izdvoji posebno problematične države kada je
reč o kršenju medijskih sloboda, što i nije lako budući da će joj
predmet nadzora biti teritorija od Vankuvera do Vladivostoka: „Svesna
sam činjenice da moj zadatak danas nije uopšte lak i jednostavan, a to
je da prenesem svoju viziju budućnosti ove jedinstvene i izuzetno
važne Kancelarije OEBS-a“.
Mediji u Sarajevu ističu da dolazak Mijatovićeve na funkciju u OEBS-u
predstavlja priznanje Bosni i Hercegovini. Najbliži protivkandidat
Mijatovićevoj bio je sekretar ruskog udruženja novinara Mihail
Fedotov, koji je povukao svoju kandidaturu.
Miloš Mitrović (Danas, 14. mart)
NOMINACIJSKO OBRAĆENJE DUNJE MIJATOVIĆ OEBS-U, OKTOBAR 2009.
U toku karijere, svoj posao sam obavljala uvijek sa jednom mišlju, a
to je kako uspostaviti slobodne medije. Od samog početka moga rada
mnogi su mislili da je posao kojim se bavim poput nemoguće misije, ali
sada sam veoma ponosna što nakon toliko godina konstantne borbe za
slobodu izražavanja mogu reći da misija nije nemoguća. Istina, ne u
potpunosti ostvarena, ali je moguća.
Dio tog posla uveliko je bio i povezan sa OSCE Uredom za slobodu
medija od njegovog uspostavljanja 1997. godine.
Ured predstavnika za slobodu medija je bio jedna od vodećih
institucija OSCE-a u oblasti ljudskih prava – Human Dimension. Ovaj
Ured je uvijek dio dosljedan u obavljanju vrijedne i ključne uloge
„psa čuvara“. Moje lično mišljenje je da g. Haraszti i njegovo
osoblje svoj posao obavljaju na izrazito profesionalan i objektivan
način, a pouzdano znam da mnogi drugi dijele moje mišljenje. Ovo nije
rečeno ni iz kakve pristojnosti: Ja sam se lično uvjerila u rezultate
nakon što je Ured Predstavnika za slobodu medija intervenisao u mojoj
ali i u drugim zemljama.
Mandat Predstavnika za slobodu medija je istovremeno veoma izazovan i
smion. Razlog zbog kojeg sebe vidim kao najbolji izbor za narednog
Predstavnika za slobodu medija, pored mnogih drugih je i činjenica da
su me želja za izazovom i smionost uvijek vodili u obavljanju mojih
profesionalnih zadataka i iskreno bih željela da proširim polje
djelovanja i svoja postignuća kao borca za slobodu govora u širem
smislu. Ali osnovni razlog je, zapravo, i dobit koju naša društva mogu
imati u situacijama kada sloboda izražavanja cvjeta i kada možemo
slobodno govoriti.
Svjesna sam činjenice da moj zadatak danas nije upošte lak i
jednostavan, moram vam prenijeti svoju viziju budućnosti ovog
jedinstvenog i izuzetno važnog ureda OSCE-a.
Odgovor koji vam želim dati je jednostavan: naša društva se ne trebaju
bojati izgovorenih riječi, naša društva se ne trebaju bojati pisanih
riječi i što je mnogo važnije – naša društva ne trebaju gušiti slobodu
govora i slobodu izražavanja.
Mi ne cijenimo uvijek ove slobode sve dok nisu ugrožene miješanjem i
kontrolom države. Bez slobodnog izražavanja ideja i mišljenja, kao i
objavljivanja i širenja istih putem medija, nijedno se društvo ne može
efektivno razvijati. Kao građani, mi trebamo štititi slobodu govora i
slobodu medija kako bi osigurali poštivanje drugih ljudskih prava.
Sada mi dopustite da se odmaknem od filozofiranja i pređem na
praktičniji pristup u rješavanju pitanja slobode izražavanja. A
praktičan pristup mogu započeti sa postojećim principima OSCE-a,
angažmanom i već postojećim mandatom OSCE-ovom Predstavnika za slobodu
medija.
Mehanizmi ranog upozorenja i saradnja sa državama učesnicama, Stalno
Vijeće, Ured za demokratske institucije i ljudska prava, Visoki
komesar za pitanja nacionalnih manjina kao i nacionalna i međunarodna
medijska udruženja bi trebali biti ključni mehanizmi Ureda za slobodu
medija.
Dana 6. oktobra 2009. godine, dala sam izjavu povodom Dana slobode
izražavanja na sastanku Human Dimension u Varšavi i pokušala sam
riješiti goruće probleme sa kojima se slobodni mediji suočavaju u mom
regionu, ali i u područjima u kojima djeluje OSCE.
Prvenstveno sam se osvrnula na govor mržnje kao na jednu vrlo
kontroverznu i aktuelnu temu, sa čime ćete se, nadam se, složiti. Ovo
se posebno odnosi na zemlje koje su u tranziciji i koje prolaze kroz
promjene i borbu protiv naslijeđa iz prethodnih sistema te na zemlje u
vrijeme krize. Nažalost, svoju zemlju, Bosnu i Hercegovinu, mogu
iskoristiti kao dobar primjer. Mediji su bili izuzetno važni tokom
ratnog perioda. Ovu činjenicu su priznali brojni posmatrači, i postoji
zaista mnogo primjera koji pokazuju koliko su mediji odigrali značajnu
ulogu u poticanju mržnje, nasilja i etničkog čišćenja u konačnici.
Nažalost, mi smo osjetili štetu svega ovoga. Govor mržnje je nekada
bio glavni inicijator diktatorskog režima i to u skorijoj prošlosti,
dok u novijoj historiji izaziva neprijateljstva među narodima,
narodnostima i religijama. Posljedice neodgovornog javnog diskursa,
koji potiče od strane državne vlade te političari koji potpuno
dominiraju medijima svog naroda još uvijek se osjećaju i danas.
Kontinuirano predstavljanje tenzija trebalo bi nas podsjetiti na
ozbiljnu opasnost, ali isto tako moć je u slobodi medija koji će
ponuditi svojevrstan lijek za to. Opasnosti iz prošlosti i sadašnjosti
trebaju nas naučiti kako se nositi sa ozbiljnim pitanjima kao što su
govor mržnje, te nas također naučiti koliko daleko možemo ići sa
restriktivnim mjerama, ali tako da se ne narušava sloboda izražavanja.
Sloboda izražavanja, čiju garanciju treba zaštititi zakonom. Također,
potrebna je i regulacija bez cenzure.
Polazište za bilo koju vrstu stabilnosti medija je zakon koji će
osigurati slobodu izražavanja i to je nešto što bi Ured za slobodu
medija trebao držati na dnevnom redu, sarađujući sa državnim vladama i
civilnim društvom, tako što će im pomoći u provedbi zakona, koristeći
najbolju praksu. Osnova za bilo koji zakon je postavljena u nizu
međunarodnih standarda. Sloboda izražavanja je jedno od najvažnijih
osiguranja ljudskih prava, koja su zagarantovana mnogim međunarodnim
ugovorima, a posebno zbog svoje temeljne uloge u podupiranju
demokratije.
Zakoni osiguravaju slobodu izražavanja tako što pomažu čuvaru
medijskih sloboda i civilnog društva, neizmjerno pružajući reference
kojima se mjeri napredak istih.
Osim toga, dozvolite mi da se osvrnem na još jedno ključno pitanje
koje je povezano sa slobodom medija, a odnosi se na stalne prijetnje
pravnoj i fizičkoj sigurnosti novinara.
Direktno nasilje protiv novinara, nažalost, još uvijek je prisutno u
našem regionu. Ovo je ozbiljno pitanje i ono kojim bi se trebao
nastaviti baviti OSCE-ov Ured za slobodu medija. Nedavni slučajevi
koji su se desili u mnogim zemljama OSCE-a dokazuju da je sigurnost
novinara, pravna i fizička, još uvijek pod prijetnjom. U slučajevima
ozbiljnog nepoštivanja načela OSCE-a, predstavnik bi trebao djelovati
tako što bi dao brz odgovor sa više odjeka u javnosti i trebao bi
tražiti direktan kontakt, na odgovarajući način, uz učešće države sa
drugim zainteresovanim stranama, te pronaći način kako bi problem bio
najbrže rješen.
Istina je da postoje mnoga područja širom svijeta, posebno u
konfliktnim i postkonfliktnim zonama, gđe je baviti se novinarstvom
opasno, čak i po cijenu života.
Konfliktne situacije očito privlače interes javnosti i veoma je bitno
da je ljudima koji rade u medijima dozvoljen pristup kriznim
područjima, kako bi oni mogli đelovati poput filtera da bi informisali
javnost. Konfliktne zone su pogodno tlo za kršenje ljudskih prava te
je stoga vrlo teško objektivnim posmatračima da snime događaj, tako da
javna tijela mogu uzeti u razmatranje zloupotrebu prava i promovisati
odgovornost.
Besplatna linija za pomoć novinarima može biti odličan alat u vrijeme
krize. U Bosni i Hercegovini je Besplatna linija za pomoć novinarima
osnovana 1999. godine, jer je bilo evidentno da postoje brojni
slučajevi prijetnji, uznemiravanja i zastrašivanja novinara i sve su
provjerene prijetnje rezultirale brzom reakcijom i zaštitom ugroženih
novinara.
To je postala jedina telefonska linija na svijetu koja direktno
interveniše u trenutku opasnosti – osim u slučaju da novinar koji je
podnio izvještaj ne zatraži nikakve mjere.
Nasilje nije jedini problem; ono s čime se moramo suočiti su i
krivična gonjenja u vezi sa klevetom, te zatvorske kazne za novinare.
Novinari trebaju imati punu slobodu da objavljuju sve što je u javnom
interesu, bez straha od cenzure. Samo ove godine bili smo svjedoci
slučajeva iz mnogih zemalja OSCE-a koji predstavljaju razlog za
zabrinutost. Drago mi je što je u Rumuniji, Irskoj i Velikoj Britaniji
postignut značajan napredak u pogledu dekriminalizacije klevete.
Ponosna sam što je kleveta u Bosni i Hercegovini dekriminalizirana još
prije izvjesnog vremena i htjela bih pozvati i druge države da učine
isto i oslobode novinarstvo od pošasti autocenzure.
Naravno, sami novinari su ti koji trebaju snositi odgovornost za
zaštitu kulture objektivnosti, kao i izvještavati tačno, pravično i u
dobroj namjeri. Činjenica da je potreban određeni stepen regulacije ni
u ovom slučaju nije nimalo kontradiktorna. Ponekad je teško povući
liniju između cenzure i legitimne regulacije, a balansiranje na toj
tankoj liniji postaje naročito teško u društvima u kojima se još
uvijek osjećaju posljedice rata i koje prolaze kroz proces
rekonstrukcije
Mogla bih navesti i brojna druga iskušenja za pluralizam i slobodu
štampe, kao što je rastuća koncentracija medijskog vlasništva, ali mi
vrijeme to ne dozvoljava. Ovaj pojam predstavlja ozbiljnu prijetnju
slobodi izražavanja, s obzirom da odluku o tome čiji glas će se čuti
zapravo donose politički i korporacijski lideri. Ovaj fenomen će
također biti jedana od izazova s kojim će se Ured za slobodu medija
morati suočiti u budućnosti. Servisi javnog emitovanja, uživajući punu
uredničku nezavisnost i institucionalnu autonomiju, mogu doprinijeti
medijskoj raznolikosti i predstavljati protutežu riziku od z moći
kojeg donose medijska koncentracija i nove komunikacijske usluge.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, želim skrenuti pažnju na
fascinantne izazove koje predstavljaju nove medijske tehnologije.
Globalizacija mijenja svijet u kojem govorimo, slušamo i učimo. Nove
tehnologije pružaju neograničene i primamljive mogućnosti komunikacije
širom svijeta. U dobi bezgraničnog Interneta, zaštita slobode
izražavanja „bez obzira na granice“ poprima novo i moćnije značenje.
Sloboda izražavanja i informisanja mora koegzistirati sa drugim
fundamentalnim pravima i vrijednostima.
Nove tehnologije se razvijaju munjevitom brzinom, nastojeći da
zadovolje najrazličitije zahtjeve potrošača. U posljednje vrijeme smo
svjedoci snažnog prodora medijskih usluga i usluga sličnih medijima na
svim platformama, od kabla do telefona, preko satelita do interneta.
Po mom mišljenju, novi mediji će predstavljati najveći izazov Uredu za
slobodu medija u budućnosti. Kako bismo u potpunosti iskoristili sve
prednosti digitalizacije i interneta, potrebno je da se prvo
pozabavimo nekim pitanjima. Globalne promjene su jedan od izazova
kojeg nijedno društvo ne može ignorisati. Način na koji se društvo
koristi novim komunikacionim tehnologijama i na koji se odaziva na
ekonomsku, političku i kulturnu globalizaciju će odrediti našu
budućnost.
Temeljni principi na kojima počivaju ljudska prava ne samo da moraju
imati oslonac u institucionalnim, političkim i pravnim instrumentima,
nego je od presudnog značaja da ljudska prava, naročito u generacijama
koje predstoje, budu utkana u samu svijest ljudi, njihova tijela i
duše. Pravni okvir, iako neophodan, treba biti postavljen na način
koji unapređuje slobode, čija ograničenja se ne protežu dalje od onih
koja su nužna u demokratskom društvu.
Planirajući buduće korake, važno je da budemo svjesni ključne uloge
koje mediji imaju u stvaranju kulture demokratije. To je ujedno i
krajnji cilj prava na slobodu govora. Samo onda kad sloboda medija
postane dio kulture, ona će biti u stanju da preraste politički sistem
i pomogne nam čak i ako nemamo savršene zakone. Međutim, ako državne
vlade i novinari ovaj cilj izgube iz vida, tad nam čak ni dobri zakoni
neće moći pomoći.
Ovakva kultura se može učvrstiti jedino implementacijom principa koje
sam izdvojila kao ugrožene u našoj regiji, a u skladu sa međunarodnim
standardima.
Mnogi od evropskih naroda dobro znaju da, baš kao i demokratija,
sloboda medija i sloboda govora nisu nešto što se stiče jednom i traje
zauvijek. One se moraju konstantno opravdavati, iznova potvrđivati i
jačati.
OPEN BRIEFING OF NOMINEES TO THE CHAIR, FRIENDS OF THE CHAIR AND
INTERESTED PARTICIPATING STATES (HOFBURG, RATSAA,), OCTOBER 16, 2009
Ms. Dunja Mijatovic (Bosnia Herzegovina)
Statement, as prepared for delivery by Dunja Mijatovic
Your Excellencies, Ladies and Gentlemen, dear colleagues,
I am honored to be able to address this very respectable forum in Vienna today.
My whole career, I have been working with one aim in mind, which is to
establish free media. When I started my career, many thought that the
work I was doing can be named mission impossible but I am very proud
to say after so many years of constant struggle for freedom of speech,
that the mission is possible. True, not accomplished yet, but
possible.
A part of that work has been very much connected with the Freedom of
the Media Office since its establishment in 1997.
The Office of the Representative on Freedom of the Media has been one
of the leading OSCE institutions in the Human Dimension. It has always
played its valuable role as a critical „watchdog“. I personally, and I
know this opinion is shared by many others, perceive the work of Mr
Haraszti and his staff as highly professional and objective. This is
not just a courtesy remark; I have actually witnessed the results
after the involvement of the Freedom of the Media Representative in my
own country and abroad.
The mandate of the Representative on Freedom of the Media is also very
challenging and courageous. Among others, one of the reasons why I see
myself as the best choice for the next Representative on Freedom of
the Media of this respectable organisation is the very fact that
challenge and courage were always leading me in my professional tasks
and I truly wish to extend all my expertise and achievements as a
fighter for free speech to a broader area. But the main reason is
actually the benefit I experienced that our societies can have when
freedom is flourishing and we can speak our minds freely.
So, I am aware of the fact that my task today is not an easy one, I
have to give you my view on the future of this unique and extremely
important office of the OSCE.
The answer I want to give you is very simple and it reads: our
societies should not be afraid of spoken words, our societies should
not be afraid of written words and more importantly – our societies
should not suppress free speech and free expression.
We do not always appreciate the importance of these freedoms until
they are tampered with the state interference and control. Without the
expression of ideas and opinions and the publication and distribution
thereof in the media no society can develop effectively. As citizens
we should protect our freedom of speech and the freedom of the media
to ensure that all other human rights are protected.
Now, allow me to move from the philosophical on to a more practical
approach in dealing with the issue of Freedom of Expression. And the
practical approach can start with the OSCE principles, commitments and
the already given mandate of the OSCE Representation on the Freedom of
the Media.
Early warning mechanism and cooperation with the participating states,
the Permanent Council, the Office for democratic institutions and
human rights, and the High Commissioner on national minorities as well
as national and international media associations should continue to be
the key mechanism of the Freedom of the Media Office.
On 6 October 2009, I gave the statement on the day dedicated to
Freedom of Expression at the Human Dimension meeting in Warsaw and I
tried to address the most urgent challenges that the free media are
facing in my region, but also quite universally, in the OSCE region as
well.
Hate speech is the first topic I touched upon. How very controversial
and relevant topic, I do hope you would agree with me. This is
particularly in countries undergoing transitional changes and fighting
legacies from previous systems and countries in times of crisis.
Unfortunately, my own country, Bosnia and Herzegovina can be used as a
good example. Media was extremely important in the war. This fact is
recognized by most observers, and there are many examples to point to
how media was instrumental in inciting hatred, violence and ultimately
ethnic cleansing. Unfortunately, we have experienced harms of this
phenomenon. Hate speech used to be the main initiator of past
dictatorships in the already distant past, while in recent history it
induced hostilities between nations, nationalities and religions. The
consequences of irresponsible public discourse, which was instigated
by governments and politicians who were in total command of the media
of their respective nations are still felt today.
Continuously present tensions should remind us of the grave dangers,
but equally so of the power of free media to offer remedies. Past and
present dangers should teach us how to deal with grave issues such as
hate speech, but also teach us how far we can go with restrictive
measures against hate speech, so that we do not violate freedom of
expression. Freedom of expression needs legal guarantees of
protection. It also needs regulation without censorship.
The starting point of any structural stability for the media is the
law guaranteeing freedom of expression and this is something that
Freedom of the Media Office should have on its agenda by working with
governments and civil society in helping them in implementing these
laws by using best practices. The basis for any such law is set out in
a range of international standards. Freedom of expression is among the
most important of rights guaranteed by many international human rights
treaties, in particular because of its fundamental role in
underpinning democracy. Laws guaranteeing freedom of expression help
the watchdog function of media and civil society immensely by
providing benchmarks to measure progress.
Additionally, let me pick on another crucial issue related to freedom
of the media and that refers to a constant threat to legal and
physical security of journalists.
Direct violence against journalists, unfortunately, is still present
in our region. This is a serious issue and one that the OSCE Freedom
of the Media Office should seriously continue to tackle. Recent cases
in many OSCE countries prove that security of journalists, legal and
physical, is still under threat. In cases of serious non-compliance
with the OSCE principles, the Representative should act by a rapid
response with more visibility and should seek direct contacts, in an
appropriate manner, with the participating State and with other
parties concerned and seek swift resolution of the issue.
The truth is that there are many areas around the world, particularly
in conflict or post-conflict zones, where it is dangerous, even
life-threatening, to practice journalism. Conflict situations are
clearly a source of intense public interest and it is vital that the
media workers are permitted full access to the affected areas in order
to act as a conduit for information to the public. Conflict zones are
a breeding ground for human rights abuses and it is therefore critical
that objective observers are able to record events so that public
bodies can scrutinize rights abuses and promote accountability. Free
Media Helpline could be a good tool in times of crisis. In 1999 the
Free Media Helpline was established in Bosnia and Herzegovina in order
to ensure that an actionable record of threats, harassment and
intimidation of journalists existed and that all verifiable threats
resulted in swift response and protection of the journalists
threatened. It became the only hotline in the world that directly
intervened at the time of threat – unless the journalist who filed the
report specifically requested no action.
It is not only violence that should be put behind us; so must be
criminal prosecutions related to defamation, and imprisonments of
journalists. Journalist should be free to publish stories in the
public interest, without fear of censorship. Cases in many OSCE
countries that we faced only this year raise great concerns. I am
happy to see that the decriminalisation of defamation and libel has
been substantially advanced in Romania, Ireland and the United
Kingdom. I am proud that Bosnia and Herzegovina has decriminalised
defamation quite some time ago and I would like to encourage others to
do so and relieve journalism from the „big chill“.
Of course, journalists themselves need to have the responsibility to
protect the culture of objectivity, and to report accurately, fairly
and in good faith. Here again, there is no contradiction in the fact
that a certain regulation of the media is needed. It is difficult to
find the sometimes thin line between censorship and legitimate
regulation. Balancing on the thin line becomes especially difficult in
a society suffering the aftermath of a war and undergoing the process
of reconstruction.
I could list many other challenges to pluralism and freedom of the
press, like the increasing concentration of media ownership but my
time is limited. This notion poses a serious threat to freedom of
expression since it is political and corporate leaders who decide
whose voices are to be heard. This phenomenon will also present a
challenge for the Office of Freedom of the Media in the future. Public
service media, having genuine editorial independence and institutional
autonomy can contribute to media diversity and help counterbalance the
risk of the misuse of power in a situation of strong concentration of
the media and new communications services.
Last but not least , allow me to draw your attention to the
fascinating challenges posed by the new media technologies. The
globalization is changing the world in which we speak, listen and
learn. New technologies are providing unlimited and exciting
opportunities for people to communicate with each other around the
world. In the age of the borderless Internet, the protection of the
right to Freedom of Expression „regardless of frontiers“ takes on a
new and more powerful meaning. Freedom of expression and information
has to co-exist with other fundamental rights and values.
New technologies are developing with breathtaking speed, striving to
meet the most diverse needs of viewers. Lately, we are witnesses of a
vast expansion of media and media-like services on all platforms, from
cable to phones, from satellites to Internet. In my view, the new
media will be the biggest challenge for Freedom of the Media Office in
the future. Media officers in the OSCE field offices could
additionally be trained in relation to challenges of the new media and
could be an additional asset for the Freedom of the Media Office in
tackling these issues. In order to take full advantage of the
potentials of digitalization and the Internet there are a number of
issues which have to be addressed. Global change is a challenge no
society can ignore. It is how a society uses the new communications
technologies and how it responds to economic, political and cultural
globalization that will determine our future.
The fundamental principles of human rights not only have to be
supported and developed by institutional, political and legal
instruments; it is crucial that human rights are also internalised in
the minds, bodies and souls of people, especially in next generations.
Legal frameworks, necessary as they are, should be designed in a
manner that furthers freedom, with restrictions not beyond what is
necessary in a democratic society.
While defining the future, it is important to bear in mind that the
role of the media is vital in generating a democratic culture. That is
the final aim of our right to free speech. Only when freedom of the
media has become part of culture, does it extend beyond the political
system and help us even if our laws are not perfect; but if
governments and journalists lose sight of that goal, not even good
laws can help.
The way to engrain that culture is the implementation of the
principles that I mentioned as being challenged in our region, in line
with the international standards.
Too many nations in Europe know that, like democracy, freedom of the
media and freedom of speech are not given once and for all. They must
be constantly justified, reaffirmed and strengthened.
Thank you very much for your attention.
