ENRekao sam gospodinu Filipu Vujanoviću da me ne zanimaju lijepe riječi, već djela. Isto to rekao sam premijeru Željku Šturanoviću i ministru Milanu Roćenu, kada su zvali da se raspitaju za moje zdravlje i obećaju brzo hvatanje napadača. Bivši premijer Milo Đukanović je poslao svoje kerbere da me pretuku. To je čestitka od onih koji vladaju Crnom Gorom, a to je Milo Đukanović i njegova familija, bilo biološka ili kriminalna.
Ko poznaje Željka Ivanovića i čita njegove tekstove ne može se iznenaditi nad ovakvim porukama koje je uputio čelnicima Crne Gore, nakon što su ga u klasičnoj sačekuši pretukla trojica nabildovanih batinaša.
Ivanović pripada grupi malobrojnih crnogorskih novinara, urednika i polemičara čiji ubojiti komentari nikad nisu štedjeli ni vlast ni opoziciju. U svom prepoznatljivom stilu, često se bavio likom i djelom Momira Bulatovića, Mila Đukanovića, Svetozara Marovića, Slobodana Miloševića, Amfilohija Radovića, Slavka Perovića, Nebojše Medojevića, Ranka Kandića…
Napad na Ivanovića, i to upravo na desetu godišnjicu izlaženja Vijesti, među prvima su osudili oni koje je Ivanović bespoštedno kritikovao prethodnih godina. Među njima su, na primjer, Ranko Kadić i Nebojša Medojević. Đukanović i Marović nisu reagovali.
Ivanović je na sebe pažnju čitalaca skrenuo tekstovima u prvom crnogorskom nedjeljniku Krug. Novinarsku karijeru nastavio je u nedjeljniku Monitor, potom u Radiju Antena M i dnevniku Vijesti, u kojem je sada direktor za uređivačka pitanja.
U brojnim osudama još jednog kukavičkog napada na slobodnomisleće ljude u Crnoj Gori, postavljeno je i pitanje: „Ko je sljedeći“. Vijesti od nedjelje su sa naslovne strane poručile: „Neće nas uplašti“.
Željko Ivanović ipak opominje: „Kada se šalje takva poruka, ne može se poslati na 250 adresa ili ljudi koliko ih radi u Vijestima, nego se počne od prvog pa se ide dalje“. Veseljko Koprivica
