Preživljavanje uz muziku, želje i pozdrave

 Kakva im je budućnost, dovoljno govori to da lokalni „elektronci“ ne dobacuju ni do dvocifrenog postotka i da im je rejting počesto i ispod parlamentarnog cenzusa, manji od pet odsto. Procenjujući štete i koristi privatizacije, utisak je da su sve, pa i somborska vlast, jedva dočekale da lokalne medije skinu sa budžetskih jasala. Tako obogaljeni, u srpskoj tajkunskoburazerskoj ekonomiji imali su šansu da prežive taman koliko i „prase u Teheranu“.
Slučaj prvi – „Radio Sombor“. Privatizovan pre nekoliko godina od strane izvesne Beograđanke Irene Vuksanović, već ustaljenom metodom „pazario sam, ali ne znam šta će mi“, vrlo brzo je otišao pod led. Privatizacija poništena posle godinu i po agonije, trenutno su mu akcije u državnom portfelju, poslednja plata „legla“ valjda sa prošlogodiš njom prvom zelenom travom, slušanost informativnih programa na tri jezika (srpski, mađarski, romski) počiva na brojnosti familija još uvek zaposlenih, ali gladnih, bosih i golih novinara i tehničara, direktora nema već godinu dana, grejanje i telefoni stvar daleke prošlosti….
Slučaj drugi – „Somborske novine“. Privatizovane od strane tročlanog konzorcijuma fizičkih lica, zahvaljujući izuzetnom tiražu za lokalne nedeljne novine (7.000 svakog petka) dugo odolevale propasti i pored činjenice da mnogi nisu mogli da ne primete da sve više podsećaju na stranačko glasilo. Plate počele da kasne, što je sve do skoro bilo nezamislivo.
Slučaj treći – „Dunataj“. Nedeljni list na mađarskom jeziku, sa dva zaposlena (oboje novinari), sve do nedavno bila na gradskom budžetu kako bi se ispunila obaveza informisanja nacionalnih manjina. Onomad Grad prenosi pravo vlasništva na Mađarsku građansku kasinu, kako, jel’, ne bi uticali na medije, a onda u budžetu briše stavku finansiranja iste te Kasine za 2010. Po svemu sudeći, dalja sudbina ovog lista zavisiće od toga da li će se sukob najjače srpske, vojvođanske i somborske stranke sa strankama Mađarske koalicije od Subotice i Kanjiže preliti i na Sombor.
Slučaj četvrti, peti…. Lokalne privatne RTV stanice. Načisto postradali u nametima države, RRA i autorskih agencija, dok im sa druge strane egzistenciju režu mizerni prihodi od reklama ionako nepostojeće somborske privrede. Jedina šema za preživljavanje je „radi ti radio“, celodnevno puštanje muzike uz želje i pozdrave slušalaca.


M. Miljenović

Tagovi

Povezani tekstovi