Savet za štampu: mediji su dužni da pre odgovora objave informaciju na koju se odgovor odnosi

Snimak ekrana Jutjub/Savet za štampu
Snimak ekrana Jutjub/Savet za štampu

Kurir, Večernje novosti, Dnevnik, Blic, portali Nova, RTV Vranje i Vranjska plus prekršili su Kodeks novinara Srbije, odlučila je Komisije za žalbe Saveta za štampu na sednici koja je održana u četvrtak u Press centru UNS-a.

 

Na adresu Saveta za štampu u proteklom periodu stiglo je osam žalbi.

 

Kurir prekršio više tačaka Kodeksa

 

Prva žalba o kojoj je raspravljala Komisija bila je ona koju je Igor Braunović podneo zbog više tekstova objavljenih u dnevnom listu Kurir i na portalu kurir.rs u periodu od 15. novembra do 2. decembra, u kojima se, kako tvrdi, diskredituje njegova ličnost i funkcija koju obavlja.

 

Braunović je Komisiji za žalbe dostavio osam tekstova, a neki od naslova glase: „ŠUMSKA MAFIJA Bivši Dačićev zet od Srbijašuma napravio privatno gazdinstvo – seče šume, preprodaje ih, uhvaćen i u uzimanju mita?!”, “MONTE KARLO NA DRINI: Braunović pare od pljačke „Srbijašuma“ prao kroz luks ugostiteljske objekte i stanove?”, “PUN KAO BROD: Braunović se enormno obogatio – od skromnog stana do zgrada, luks restorana, lokala, akcija u bankama i firmama!”, itd.

 

On u žalbi navodi da je u Kurirovim tekstovima predstavljen kao lice koje vrši krivična dela i koje je uhvaćeno u uzimanju mita, kao i da konzumira narkotike.

 

Naglasio je u žalbi i da se protiv njega ne vodi nikakav sudski postupak.

 

U odgovoru na žalbu iz Kurira osporavaju osnovanost žalbe. Navode da nije jasno na šta se žalilac tačno žali i koji su razlozi njegove žalbe, kao i da nijednu od “mnoštva objavljenih činjenica nije osporio”. Navode i da su poslali pitanja Braunoviću, ali da on na njih nije odgovorio. U odgovoru se navodi da je Kurir izveštavao u interesu javnosti, da su sve informacije iznete u tekstu tvrdnje izvora i da, prema zakonu, autor teksta ne mora da otkrije svoje izvore.

 

Predlog odluke Saveta za štampu bio je da je Kurir prekršio Kodeks po više tačaka i to u delu o istinitosti izveštavanja koji se odnosi na tačnost i izveštavanje u interesu javnosti, razlikovanju činjenica u odnosu na pretpostavke, dužnosti da proveri informaciju kod više relevantnih izvora i nespojivosti novinarskog posla sa objavljivanjem glasina.

 

Takođe, predloženo je da je prekršaj učinjen u poglavljima Kodeksa koji se odnose na nezavisnost uređivačke politike,  pretpostavku nevinosti, novinarsku pažnju i poštovanje privatnosti.

 

Diskusiju je započela Jelka Jovanović, predstavnica Asocijacije medija. Ona je rekla da je saglasna sa predlogom odluke.

 

„Način na koji je Kurir ovo objavio je protivno svim navedenim članovima Kodeksa, a verovanto ih ima još. To je zaista neodgovorno i te ograde kao ’poslali smo mu pitanja, a nije odgovorio’… Šta je pitanje? ’Je l’ konzumirate drogu?’, na primer… Predstavnici javnih preduzeća jesu ličnosti od javnog interesa i treba pisati o njima, treba pisati o onome što rade i što ne rade u okviru funkcije koju obavljaju i ako postoje krivična dela bilo koje vrste, ali zna se način na koji se to radi“, kazala je Jelka Jovanović.

 

Nakon kratkog izlaganja Komisija je jendosglasno odlučila da je Kurir prekršio Kodeks po svim predloženim tačkama.

 

I nesvesno širenje stereotipa je nedopustiv prekršaj

 

A-11- Inicijativa za ekonomska i socijalna prava podnela je četiri žalbe i to protiv dnevnih listova Dnevnik, Blic i Večernjih novosti, kao i u onlajn izdanju Kurira zbog tekstova koji se tiču izveštavanja o ubistvu koje se dogodilo 20. novembra ove godine u Novom Sadu. U žalbama se navodi da se u tekstovima izveštava o „životnim okolnostima osumnjičenog i žrtve, navodnim uzrocima događaja i krivičnopravnim posledicama ovog čina.“ Ova organizacija ukazuje da su mediji prilikom izveštavanja pokazali „visok nivo nesenzitivnosti prema položaju osoba u situaciji beskućništva“, u kojoj se nalaze učesnici ovog događaja.

 

Oni napominju da činjenica da su osumnjičeni i žrtva osobe u situaciji beskućništva nema veze sa prirodom krivičnog dela, te da novinari ovih medija nisu pokazali odgovornost pri izveštavanju.

 

Podnosioci žalbe smatraju da su u tekstovima iznete spekulacije i nedovoljno proverljivi stavovi, a osobe u situaciji beskućnoštva su predstavljene kao lica koja se zbog loših navika odaju alkoholizmu i drugim porocima što može da rezultira i ubistvom drugog čoveka.

 

Kurir, Večernje novosti i Dnevnik su u svojim odgovorima na žalbu naveli da namera u izveštavanju nije bila širenje stereotipa. Pomenuli su da termin „beskućnici“ nije korišćen iz zle namere već kolokvijalno, da ga koriste i zvanične institucije i da se nalazi u Rečniku srpskog jezika Matice srpske. Takođe, naveli su da su novinari bili na mestu događaja i da su informacije proverili kod više zvaničnih izvora.

 

Blic nije odgovorio na žalbu.

 

Predlog odluke Saveta za štampu bio je da su svi navedeni mediji prekršili odredbe Kodeksa koje se odnose na odgovornost novinara, odnosno, da novinari ne smeju širiti bilo kakvu vrstu diskriminacije, već da moraju da se suprotstave svima koji krše ljudska prava. Takođe, predlog je da mediji nisu postupili sa dužnom novinarskom pažnjom i da su povredili pravo na privatnost osoba o kojima su pisali.

 

Članovi Komisije još jednom su naglasili da organizacije koje štite interese određenih ranjivih grupa u društrvu mogu ou njihovo ime da podnesu žalbu.

 

Predstavnica Nezavisnog udruženja novinara Srbije Milena Vasić složila se sa predlogom odluke.

 

„Činjenica je da se loše izveštava o ovoj vrsti krivičnih dela, ali moramo da imamo u vidu da se radi o posebno osetljivoj grupi i da zbog toga Savet za štampu treba da usvoji ovu odluku i da reaguje na ovu vrstu diskriminatornog izveštavanja koja u velikoj meri gaji taj stereotip o beskućnicima kao ljudima koji su skloni kriminalu“, navela je Milena Vasić.

 

Predstavnica javnosti Ana Martinoli složila se sa prethodnim zaključkom i dodala da ima utisak da redakcije nisu shvatile u čemu je zapravo problem u njihovim tekstovima.

 

„Oni nisu razumeli u čemu je prekršaj i u svojim obrazloženjima su dodatno naglasili da ne razumeju u čemu je problem… Čak i navođenje definicje iz Rečnika Matice srpske, gde se jasno navodi ’beskućnik’ kao probisvet, dakle, to je problem, percepcija tog pojma“, kazala je Martinoli i dodala da samo jedna institucija u Srbiji u svom nazivu ima reč ’beskućnik’.

 

Članovi Komisije su se složili da u ovom slučaju nije bila namera širenje stereotipa prema osobama u statusu beskućništva, ali da novinari treba da se edukuju i sa većom pažnjom pristupe takvim slučajevima.

 

Prilikom glasanja jednoglasno je odlulčeno da su sva četiri medija prekršila Kodeks.

 

Portal nova.rs nije preneo sve činjenice

 

Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić uputio je žalbu Savetu za štampu u vezi teksta koji je 8. januara objavljen na portalu nova.rs “Ovo je dokaz da Goran Vesić laže”. U samom tekstu piše da je ministar izjavio “da su svi državni putevi na teritoriji Srbije prohodni, ali video objavljen na društvenoj mreži X pokazuje potpuno suprotno” uz embedovan snimak na kom se vidi sneg i gužva na autoputu.

 

Goran Vesić je u žalbi naveo da je tekst neistinit sa neosnovanim optužbama, da nisu sve činjenice iznete, i da je nepotpisani autor iskoristio smrt ljudi za “borbu protiv političkih neistomišljenika”.

 

On je naveo da novinari portal nova.rs nisu proverili istinitost njegove izjave, a da su to mogli da učine tako što bi tražili podatke od JP “Putevi Srbije”.

 

Izdavač portal nova.rs Junajted medija preko punomoćnika u odgovoru na žalbu odbacuje optužbe Vesića i navodi da se sporni tekst bavi “stanjem na putevima usled loših vremenskih uslova”. Kako piše u odgovoru na žalbu, ministar je izjavio da su putevi prohodni, ali da se na snimku koji su podelili uz tekst vidi “kolaps u saobraćaju zbog snega na autoputu”. Oni napominju da se tekst ne bavi “time koliko je posuto soli”, već da je samo preneta izjava ministra. Tvrde da su verodostojno preneli izjavu sa sajta Ministarstva, te da nije bilo portebe slati upit “Putevima Srbije”. Dodaju i da su u tekstu prenete nesporne činjenice “koje ni podnosilac predstavke ne osporava”.

 

Predstavnica NUNS-a Tamara Skrozza je u vezi ovog slučaja pitala je da li je kada se za nekog napiše da ’laže’ to kršenje kulture i etike javne reči?

 

„Ja mislim da nije. To je konstatacija. Kršenje je kada kažeš za nekog da je ’lažovčina’, ’pinokio’… Ali ’lagati’ nije ružna reč. Ružan je čin, sada da ne ulazimo u moral pojma kao takvog“, rekla je Skrozza.

 

Zlatko Čobović iz Asocijacije medija rekao je da je ovo primer doktrine koju državni funkcioneri nameću javnosti u Srbiji, a koja glasi ’tačno je ono što ja kažem, a ne ono što vi vidite i osećate’.

 

„Ovde se postavlja pitanje da li je tačno to što ministar kaže ili je tačno ono što mi vidimo? Ja bih rekao da je tačno ono što vidimo na snimku. Ne mogu da se složim sa podnosiocem žalbe. Ovde je relevantno da li su putevi bili prohodni… U prilog verodostojnosti snimka govori i izveštaj MUP-a o broju i posledicama saobraćajnih nesreća i govori upozorenje ’Puteva’ koje kaže da se putuje sa zimskom opremom“, rekao je Čobović i dodao da mislil da u tekstu nema političke pozadine i da u ovom slučaju Kodeks nije prekršen.

 

Olivera Milošević iz Udruženja novinara Srbije konstatovala je da se u tekstu čitalac navodi da pomisli da je uzrok nesreća upravo to što ministar i njegove službe nisu uradile posao.

 

„Istraga mora pokazati šta je uzrok tih nesreća. Jeste koincidentno da su se one dogodile u trenucima kada je u Srbiji bilo takvo stanje na putevima, ali ne može se na ovaj način pretpostavljati, nagađati i dovoditi u vezu jedno s drugim. Zato mislim da je Kodeks prekršen“, objasnila je Milošević.

 

Predstavnik javnosti Rodoljub Šabić je rekao da je moguće tražiti argumente za oba izneta stava.

Tamara Skrozza je napomenula da ipak ne postoji dokaz da je snimak nastao kada i gde je navedeno, a predstavlja se kao dokaz u tekstu.

 

Predsedavajuća Komisije za žalbe Nadežda Budimović rekla je da se tekst nesumnjivo bavi Goranom Vesićem i stanjem na putevima.

 

„Pitanje je kada je Goran Vesić dao tu izjavu da su putevi prohodni i kada su oni prestali da budu prohodni, dali su prestali u međuvremenu jer je sneg padao, ali to nije tema kojom se mi bavimo. Potpis ispod tog videa je da ’Goran Vesić laže’. Šta je motiv da se tako potpiše video?“, upitala je Nadežda Budimović i dodala da je iz teksta trcebalo da saznamo kada i gde je snimljen video.

 

Nakon diskusije Komisija je odlučila da je portal nova.rs prekršio Kodeks na način što nije preneo sve činjenice o događaju što je jednako njihovom namernom iskrivljivanju ili iznošenju laži. Takođe, odlučeno je da je Kodeks prekršen u delovima koji se odnose na obaveze novinara i urednika da prave jasnu razliku između činjenica koje prenose, komentara, pretpostavki i nagađanja, kao i obavezu konsultovanja više izvora.

 

Nije etički objaviti samo osgovor jedne strane

 

U vezi pisanja portala RTV Vranje i Vranjska plus, Dragan Antić je podneo žalbe zbog prenošenja saopštenja Gradskog odbora Srpske napredne stranke iz Vranja 30. decembra, u kom se, prema njegovim navodima napada njegova “ličnost, čast i ugled, a nema argumenata koji bi opovrgli pisanje Ekološkog ustanka”.

 

Naime, kao lider lokalnog Ekološkog ustanka Antić je objavio saopštenje, koje mediji na koje se žali nisu preneli, već su preneli samo reakciju GO SNS Vranje u kome ga optužuju za konzumiranje i stavljanje u promet marihuane, te kažu da mu je svest o poimanju vremena poremećena kao “nuspojava uživaoca marihuane”.

 

On dodaje da je odgovorio na to saopštenje GO SNS Vranje, ali da pomenuti mediji ponovo nisu objavili njegovo saopštenje u celosti, već su istrgli pojedine rečenice i izvrtali ih ruglu.

 

U dopisu koji je direktor i glavni i odgovorni urednik RTV Vranje Zoran Veličković poslao Savetu za štampu naglasio je da ovaj medij ne priznaje nadležnost samoregulatornog tela.

 

On je naveo da odgovor koji je Antić uputio redakciji nikada nije stigao na adresu redakcije već “na mejl direktora marketinga koji jedini ima pristup mejlu, a njegov prvi radni dan je bio 10. januar”, te je tada i prosledio redakciji tri mejla koja su stigla od Antića.

 

Navodi, takođe, da prvo saopštenje koje pominje Antić nikada nije stiglo na adresu redakcije i da je u ovom slučaju redakcija RTV Vranje “postupila profesionalno, odgovorno i etično”.

 

Marjan Stošić, direktor portala Vranjska plus, u svom odgovoru na žalbu naveo je da redakcija nije radila tokom praznika, tako da im je “promaklo saopštenje Dragana Antića”.

 

Oba portala su u odgovoru na žalbu navela da su objavili samo deo  sadržaja koji se odnosi na saopštenje GO SNS Vranje. Obrazloženje za takvu odluku je da u odgovoru Antić direktno iznosi “neproverene činjenice, neargumentovane ocene i direktne prozivke” na račun funkcionera SNS-a.

 

Diskusiju o pomenutoj žalbi započela je Tamara Skroza. Ona je rekla da ovi mediji objavljuju komentar na nešto što nije objavljeno i da se tu priča završava.

 

„Ne možeš da komentarišeš nešto što nisi objavio. Ovo objašnjenje je spektakularno, dakle, ’mi nismo komentarisali to, nego smo objavili saopštenje SNS-a’. To je stvarno bizarno. Ako se nešto komentariše, mora da se objavi informacija koja se komentariše“, rekla je Skrozza.

 

Rodoljub Šabić se složio sa njenim izlaganjem.

 

Predstavnica javnosti Sanja Pavlović je dodala da je zanimljivo kako ovi mediji nisu objavili Antićev odgovor jer sadrži neke lične diskreditacije, ali su objavili celo saopštenje SNS-a koje, takođe sadrži vrlo lične diskreditacije.

 

Članovi Komisije su se složili da je takva praksa nedopustiva i u slučaju da nema diskreditacije ličnosti. Takođe, budući da su redakcije smatrale da Antićevo saopštenje nije odgovor na saopštenje SNS-a, trebalo je da od njega traže da izmeni ili skrati tekst, a ne sami da odlučuju šta će objaviti.

 

Predlog odluke Saveta za štampu u oba slučaja bio je da su mediji prekršili Kodeks u delovima koji se odnose na obaveze razlikovanja činjenica, komentara, pretpostavki i nagađanja. Takođe, predloženo je da je prekršaj učinjen delu koji se odnosi na uticaj na uređivačku politiku medija, odgovornost novinara i negovanje kulture i etike javne reči, ako i prava na odgovor.

 

Komisija je jednoglasno u oba slučaja odlučila da je Kodeks prekršen.

 

Snimak sednice Komisije za žalbe

 

Tagovi

Povezani tekstovi